POEZIJA

Autor: Saša Zavrtnik

Stvoren iz ničega – ja jesam.
Bijah ništa, sada – ja jesam.
TI si učinio nešto, zato – ja jesam.

Dao si mi sve, a odbio te – ja jesam.
Odlutao od tebe – ja jesam.
Pretvorio se u ništa – ja jesam.

Volio me, oduvijek – TI jesi.
Napustio me, nikada – TI nisi.
Zazvao me imenom, da – TI jesi.

Raširio ruke i ponudio mi sve – TI jesi.
Pokazao mi ljubav, obasjao me svjetlošću
i ogrnuo toplinom svoje blizine,
vratio mi nadu – TI jesi.

Uvijek tu – TI jesi.
Vratio me iz ničega – TI jesi.
Pokazao mi put u život – Ti jesi.
TI jesi Život –
s TOBOM i ja jesam.

Autor: Stjepan Kokić

U tom Božjem Velikom Svemiru,
zemlja ima svoju silu težu,
i čovjek s njom upravlja u miru,
ali Božji propisi ga vežu.

Da s njome upravlja razborito,
Da poštuje Božje zapovijedi,
Obrađuje zasijano žito,
Znajući da Bog u njega gledi.
 
Da uzorno i čestito živi,
Da ne psuje i vređa drugoga,
Da oprašta onim što su krivi,
Da vjeruje u Svevišnjeg Boga.
 
Bog je jedan, Gospodar Svemira,
U njeg’ se treba pouzdati,
I imati duhovnoga mira,
I sve što trebaš – Bog će ti dati.
 
Ništa nije nastalo slučajno,
Jer slučaja u životu nema,
Al’ na zemlji živjeti je bajno,
Svakom biću, tu nema dilema.
 
Svi ostali susjedni planeti,
Također su po Bogu stvarani,
I svi su oni podrijetlom sveti,
Al’ ko zemlja nisu očarani.
Zemlja je božanska ljepotica,
Danju je obasjana sa Suncem,
U noći s tisućama zvjezdica,
I Nebeskim Svevišnjim vrhuncem.
 
Bože dragi na svemu ti hvala,
Što čovjeku ovu zemlju dade,
Zemlja planet makar bila mala,
Božju volju poštivati znade.

 

N E B E S K I    S U S R E T

Jozo Bogdanović (Nard)

Autor: Franjo Kopecki

Sreli smo se srećo moja
na zalasku našeg sunca.
Sreli smo se i ostali
samoću smo našu pobijedili.

I na kraju tog života
Cvijeće znade da procvjeta
I sudbina je tako htjela
I spojila ta dva cvijeta.

Cvjetaj cvijeće u proljeće
Sve do ljeta i jeseni
A kad dođe hladna zima
Još ljubavi u nama ima.

Nek’ nas grije ljubav naša
I sreća vječno neka traje
Volimo se, milo moje,
Jer Božja snaga to nam daje.