Autor: Frano Budić
Gospode Bože! Pomiluj svog sina,
tako te moli cijelog života,
pruža ti ruke iz mračnih dubina,
jedini on zna kakva je Golgota.
Kad je nevolja nevoljnika stisla,
podiže pogled, još postoji nada.
Ima li ovo ikakvoga smisla?
Ljubimo bližnjeg – danas, odmah, sada!
Jedan je pastir što nam svima treba,
Dokle nam čežnja u daljine seže?
Budno nas motre i odozgo s neba,
Božja je ljubav razapela mreže.
Mi smo na zemlji privremeni gosti.
Preko proroka stigle su nam vijesti,
a za grijehe iz naše prošlosti
na sudu ćemo svi se jednom sresti.
Sve nas vezuju nevidljive niti,
Nije nam svima ni sudbina ista,
pobjeda tvoja i moja će biti
s djetelinama od četiri lista.
Proučim pomno riječ Božju dragu,
odgovor tražim na pitanja mnoga.
Nada mi daje svakog dana snagu,
kad je najteže – uzdam se u Boga.
Odgovori